Prenaprezanje šaka – od tog sindroma danas obolijevaju i djeca i odrasli

prof. dr. sc. Ranko Bilić, specijalist ortoped — Mon, 09 Mar 2020 14:20:14 +0000

Zadnjih nekoliko desetljeća značajno se povećala učestalost sindroma prenaprezanja na šakama i rukama, s obzirom na dugotrajan rad na tastaturi, mišu, mobitelu itd. Nekada su od sindroma prenaprezanja obolijevale gotovo isključivo starije osobe od 40 i 50 godina, ali danas se dobna granica značajno smanjila. Relativno često u ambulantu dolaze djevojčice i dječaci sa sindromom prenaprezanja koji pretjerano koriste mobitel i/ili tastaturu, a najčešće su nedovoljno fizički aktivni za svoju dob. Prof. dr. sc. Ranko Bilić, ortoped u privatnoj poliklinici Bilić Vision obavio je više od 15.000 ortopedskih i traumatoloških operacijskih zahvata baveći se istodobno znanstveno istraživačkim radom koji je rezultirao s dvijestotinjak stručnih i znanstvenih radova. Neki od njih često su citirani u svjetskoj znanstvenoj literaturi, a njihovi rezultati primjenjuju se u svakodnevnoj praksi u cijelome svijetu. Najuža specijalnost su mu bolesti, oštećenja i ozljede ruke i šake i često je posljednja nada ljudima koji su ‘pokušali sve’, ali bez uspjeha. “Najveće zadovoljstvo mi je pomoći pacijentima, a posebno me veseli učiniti ono što drugima ne polazi za rukom”, kaže nam na počektu razgovora o modernim oštećenjem i ozljedama. “To je moguće”, kaže profesor, “jer sam imao sreću rano se specijalizirati u usko područje, imati brojne učitelje i mentore svjetskoga ranga, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, više godina provesti u inozemstvu na najboljim klinikama i raditi ono što volim, za što imam smisla i što me ispunjava. Dajem sve od sebe da pomognem cijeloj osobi, a ne samo da liječim problem zbog kojeg je netko došao. Smatram da je pacijent važan dio tima u njegovom liječenju te mu detaljno objašnjavam njegov problem i dajem detaljne upute u smislu specifičnih “domaćih” zadataka, navika i životnog stila, kako bismo zajedno postigli najbolji mogući rezultat liječenja.” Objasnite funkciju gornjih ekstremiteta, opterećenost, ali i što se događa kada dio ovog sustava ‘ispadne iz igre’ zbog bolova, istegnuća, lomova… koliko nas to ugrožava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti? “Osnovna funkcija gornjih ekstremiteta – ramena, nadlaktice, lakta, podlaktice i ručnog zgloba je postaviti ruku u odgovarajući položaj, tako da šaka može ispuniti svoju dvojaku funkciju osjeta i hvata. Gornji ekstremiteti, osobito ručni zglob i šaka, imaju vrlo složenu anatomiju s velikim brojem kostiju, zglobova, mišića, tetiva i živaca koji omogućuju ljudima široku lepezu obavljanja različitih aktivnosti. Obzirom da je ruka, posebno šake, najsavršeniji organ lokomotornog sustava vrlo je osjetljiv organ i podložan je raznim ozljedama (natučenje, istegnuće, puknuće kosti/tetive/mišića itd.) i oštećenjima koje nastaju uzastopnim i višekratnim mehaničkim opterećenjima – sindromima prenaprezanja, kako ih zajednički nazivamo.” Danas se mnogi ljudi tuže na brojne simptome koji smanjuju funkcionalnu sposobnost ruku, koje su vjerojatno i najizloženije sindromima prenaprezanja. Kako to objašnjavate? “Tijekom evolucije šaka i ruka postupno su se razvile, zajedno s razvojem i povećanjem volumena mozga, iz isključivo organa za pokretanje u organ koji danas poznajemo. Taj evolucijski proces počeo je prije oko 2,3 milijuna godina. Ljudske ruke, kao i ostatak tijela, postepeno su postajali sve tanji i slabiji, a prsti i mišići koji ih pokreću sve tanji i duži. To je omogućilo današnjem čovjeku da se bavi sve preciznijim poslovima, a živci i njihovi završetci postajali su sve složeniji i brojniji, tako da je ruka, posebno šaka, osim organa za hvatanje, postala i važan osjetni organ. Tako na šaci postoji u prosjeku stotinjak osjetno bolnih tjelešaca više po jedinici površine nego na većini ostalih dijelova tijela. Obzirom na takvu anatomsku, funkcionalnu i osjetnu kompleksnost šake, ona je posebno izložena pojavi sindroma prenaprezanja. Sindromi prenaprezanja javljaju se i na nogama, ali znatno rjeđe nego na rukama.” Što zapravo podrazumijeva sindrom prenaprezanja? “Sindrom prenaprezanja je stanje podkapacitiranosti pojedinih dijelova našeg lokomotornog sustava (sustav za pokretanje) koji zbog upale i mikro oštećenja različitih vrsta tkiva nisu u stanju izvršavati profesionalne, sportske i ostale aktivnosti kojima su izloženi. Postoji čitav niz razloga nastanka sindroma, a dijelimo ih na vanjske i unutarnje. Najčešći unutarnji faktori su anatomske nesavršenosti, nedovoljna mišićno tetivna snaga i fleksibilnost, a najčešći vanjski faktori su loša ergonomija pri radu ili treningu, a u koje spada pretjerani intenzitet, predugo trajanje rada ili treninga i prevelika učestalost, obzirom na mišićno tetivnu snagu i izdržljivost, zatim nedovoljna vještina pri radu i/ili sportskim aktivnostima, kao i ne adekvatni radni uvjeti ili sportska oprema. Postoje različiti stadiji svakog sindroma prenaprezanja, a stadij određujemo prema simptomima i opsegu oštećenja tkiva koji su zahvaćeni prenaprezanjem. Javlja se često nakon 35. ili 40. godine života, ali i u ranijoj životnoj dobi. Čest razlog je taj što naša mišićna masa, naše tetive i njihova hvatišta na kosti, postepeno slabe tijekom starenja. Poznato je da se mišića masa smanjuje, nakon 30. godine života, tempom od 0.5 do 1,0 posto godišnje, a bez obzira što smo zadržali isti ili sličan stupanj fizičkih aktivnosti. To uglavnom ne primjećujemo i obavljamo svakodnevne profesionalne, sportske i ostale aktivnosti istim žarom kao dok smo bili mlađi. Posebno se to odnosi na poslove slabijeg ili jačeg intenziteta, a koje češće ponavljamo. U slučaju da naši mišići i ostali nabrojeni elementi u kinetičkom lancu nisu dovoljnog kapaciteta za izvršavanje radnje, dolazi do razvoja sindroma preopterećenja. On se može pojaviti naglo ili postepeno, a tegobe u smislu simptoma se najčešće postepeno pojačavaju i postaju sve učestalije.” Tko je najizloženiji ovom sindromu, koje kategorije stanovnika, koje dobi i koje profesije? “Zadnjih nekoliko desetljeća značajno se povećala učestalost sindroma prenaprezanja na šakama i rukama, obzirom na dugotrajan rad na tastaturi, mišu, mobitelu itd. Nekada su od sindroma prenaprezanja obolijevale gotovo isključivo osobe starije od 40 ili 50 godina, ali danas se dobna granica značajno smanjila, tako da su se pacijenti gotovo podjednako rasporedili u dobne skupine od 10-60 godina. Relativno mi često u ambulantu dolaze djevojčice i dječaci sa sindromima prenaprezanja koji pretjerano koriste mobitel i/ili tastaturu, a najčešće su nedovoljno fizički aktivni za svoju dob. U tom smislu često sam svjedok rasprava, ponekada žučnih, između djece i roditelja o tome koliko vremena djeca pacijenti provode na mobitelu, tastaturi i mišu. Često povijest bolesti ukazuje na intenziviranje uobičajenog posla u smislu intenziteta i vremena provedenog na tastaturi, kao što je završavanje nekakvog projekta, završavanje doktorata, pripreme za koncert, gustog programa sportskih treninga i natjecanja, radova u vrtu, posebno u proljeće itd. Od 90-tih godina prošlog stoljeća, sve češće susrećem pacijente, najčešće programere, dizajnere itd., koji rade na tastaturi i mišu 10-12, pa i više sati dnevno. To su uglavnom mlađi ljudi, a zapravo niti se dovoljno kreću, niti vode normalan život. Čovjek nije dizajniran za toliko sjedenje i rad na tastaturi i mišu, ali to se obično zaboravlja, dok se ne javi bolest krvožilnog sustava, sindrom prenaprezanja, što može biti povezano, ili neka druga patologija.” Ovom sindromu nekada su bili izloženi i neki sportaši. Je li danas slika oboljelih drugačija? “Kako se poboljšavaju rezultati u svim sportskim disciplinama, tako se i sve više povećava učestalost sindroma prenaprezanja kod sportaša. To je postao ozbiljan problem današnjice i za očekivati je da sindromi prenaprezanja postanu ozbiljan javnozdravstveni problem. Neki javnozdravstveni problemi, kao zarazne bolesti, među kojima su neki potpuno ili će doskora biti iskorijenjeni, a javljaju se novi koji su povezani s promjenom ljudskih profesionalnih, sportskih i aktivnosti koje provodimo u slobodno vrijeme. Najbolji primjer za to je sindrom karpalnog tunela, koji je nekada bio izrazito rijedak kompresijski sindrom žica medianusa u karpalnom tunelu – tunelu kroz koji živac prolazi i iz podlaktice ulazi u šaku. Prije 20 ili 30 godina, pacijente sa sindromom karpalnog tunela operirao sam u prosjeku jednom u 10-15 dana, a danas ih operiram u prosjeku 2-3 tjedno. Mogu reći da, zadnjih nekoliko desetaka godina, sve češće operiram pacijente sa sindromima prenaprezanja, a među koje spadaju i kompresijski sindromi živaca, najčešće sindrom karpalnog tunela i sindrom kubitalnog tunela gdje je ulnarni živac pritisnut u laktu. Sindromi prenaprezanja već sada su ozbiljan problem koji značajno opterećuje zdravstvene, socijalne, mirovinske, kao i ostale fondove. Trend povećanja učestalosti sindroma prenaprezanja vrlo je sličan povećanju učestalosti pojave tumora, a koje, u području šake i ruke, u najvećem broju treba liječiti operacijski.” Navodno su ugroženi i neki glazbenici. Koji i što je za njih najveći problem? “Sve veći profesionalni zahtjevi i na glazbenike dovode do povećanja učestalosti sindroma prenaprezanja i u toj grupi. Najveći problem je dugotrajna izloženost učestalom ponavljanju pokreta i težina instrumenta. Moram naglasiti da su vrhunski glazbenici posebno ugrožena skupina pacijenata, obzirom na guste programe i potrebu za svakodnevnim dugotrajnim sviranjem, jer se vrlo kasno odlučuju da potraže pomoć liječnika. Oni nerijetko, ali i mnogi drugi, najprije traže brza rješenja raznih nestručnjaka i time samo pogoršavaju svoje stanje i […]

The post Prenaprezanje šaka – od tog sindroma danas obolijevaju i djeca i odrasli appeared first on Ortopedija Bilić Vision u Zagrebu.

prenaprezanje šaka – Ortopedija Bilić Vision u Zagrebu

Prenaprezanje šaka – od tog sindroma danas obolijevaju i djeca i odrasli